Irina Rodnina

On otettu Рувики-späi
Irina Rodnina
Irina Rodnina 2018.jpg
Persounallizet tiijot
Kanzalližus  Nevvostoliitto
 Ven'anmua
Roindupäivy 12. syvyskuudu 1949(1949-09-12)[1][2][…] (76 vuottu)
Roindupaikku
Kazvo 152
Palkindot
Орден «За заслуги перед Отечеством» 2-й степени Орден «За заслуги перед Отечеством» 3-й степени Орден «За заслуги перед Отечеством» 4-й степени
Орден Дружбы Leninan kunnivomerki — 1976 Орден Трудового Красного Знамени Орден Трудового Красного Знамени
RUS Medal In Commemoration of the 850th Anniversary of Moscow ribbon.svg Медаль «За трудовую доблесть» Медаль «Участнику военной операции в Сирии» (Минобороны России) Honorary Citizen of the Moscow region (лента).PNG
Бронзовый Олимпийский орден
Заслуженный мастер спорта СССР
Логотип РУВИКИ.Медиа Медиафайлы на РУВИКИ.Медиа

Irina Konstantinovna Rodnina (ven. Ири́на Константи́новна Роднина́; roin. 12. syvyskuudu 1949, Moskovu) on nevvostolaine taidoluistelii, kolme kerdua oli Olimpiuadukižoin voittajannu, kymmene kerdua oli Muailman kilboin voittajannu. Rodnina ruadau yhteiskunnallizel alal da valdivonvallas, on Valdivon Duuman V—VII kučundukerähmölöin deputuatannu, ezittäy Yhtenäine Ven’a -partiedu, on tämän partien Piälimäzen nevvostoh kuulujannu[3].

Eloskerdu

Rodnina on roinnuhes Moskovah. Lapsennu hänel yksitostu kerdua oli keuhkoloin kylmändy, liäkärit sendäh nevvottih harjaittua sportua da parembi pihal, sendäh vahnembat tuodih tytärdy vuvvennu 1954 luistelikole. Sit kirjutettih händy sportukerhoh. Hänen enzimäzenny harjaittelijannu oli Jakov Smuškin. Vuvvennu 1960 Irina puutui Keskusarmien kluuban taidoluistelijoin sportukerhoh da 15-igässäh luisteli yksinäh. Puaras Oleg Vlasovanke häi piäzi kolmandele sijale Kogo Nevvostoliiton nuorižokilvois vuvvennu 1963.

S. A. Žukan johtol

Vuvves 1964 Rodninan harjaittelijakse rodih Stanislav Žuk, kudai pani händy luistelemah Aleksei Ulanovanke. Talvikuul 1966 hyö enzimäzen kerran luisteltih I Kanzoinvälizes Moskovan luistimet -kilvas da jo tulien 1967/68 kavven aigua heijän puaru piäzi Nevvostoliiton parahien joukkoh. Talvikuul hyö voitettih Moskovan luistimet -kilvas da pakkaskuul 1968 piästih kolmandele sijale Nevvostoliiton kilvois. Sen jälgeh hyö puututtih muan joukkoveheh. Jevroupan kilvois enzimäzen lyhyön programman jälles hyö oldih kolmandet, ga jälles tostu programmua oldih jo vaiku viijendel sijal. Žuk vie vaigiembakse luadi heijän programmat, enzi kerdua taidoluistelijoin puaroin histouries otti sih kaksinazen paralleliakselin da hyppävyksien yhtymän. Moskovan luistimet -kilvas puaru oli sit toizel sijal, Nevvostoliiton kilvois vagavas kilbailus piäzi kolmandele sijale. Jevroupan kilboih vuvvennu 1969 Rodnina da Ulanov tuldih harjaittelijattah (Žukale ei annettu lähtie) da kummastutettih kaikkii. Kaččomattah sih, ku enzimäzen lyhyön programman jälles heidy enne oldih L’udmila Belousova da Oleg Protopopov, jo toizen programman jälles hyö piästih enzimäzele sijale luajittuloin vaigiembien elementoin da suuren vauhtin hyvyös. Heidy enzimäzele sijale pandih kaheksa arvostelijua yheksäs. Tämän jälles Rodnina sai Nevvostoliiton arvostettu sportumuasteri -arvonimen.

Vuvven 1969 Muailman kilvois Rodnina da Ulanov jätettih jällele kaikkii, voitettih mollembis programmois da suadih kaikis arvostelijois enzimäzet sijat. Hyö suadih voitot joga kilvois, yhtelläh vuvvekse 1972 vagavuu kilbailendu Nevvostoliiton toizen puaranke L. Smirnova — A. Suraikin. Olimpiadukižois vuvvennu 1972 Rodnina da Ulanov ennitettih heidy vai kahten arvostelijan arvosanal. Sit voitos Rodnina oli palkittu Nevvostoliiton Korgeviman nevvoston prezidiuman käskys Ruskien ruadoflavun kunnivomerkil.

Päivy enne vuvven 1972 Muailman kižoi harjaittelun aigah Irina pakui ylähnostos da puutui gospitalih aivolointanaituksenke da syväingematoumanke. Lyhyön programman puaru ozitti hyvin, sai kai 6,0 ballat, toizes programmas Irinale rodih paha da häi loppi programman odva jalloilleh pyzyjen. Nämmien kilboin jälles Rodnina eroi Ulanovas. Ulanov, ku oli naizis Smirnovanke, jatkoi luistella hänenke. Rodnina rubei duumaimah sportas iärelähtendiä. Nevvostoliiton vuvven 1972 kilboi häi kačoi kaččojienlavalpäi.

Sulakuul 1972 Žuk kehitti Rodninua luistelemah piiteriläzen Aleksandr Zaicevanke. Häi hyvin hyppi, terväh opastui kaikkih vaigieloih elementoih. Toine toizen ellendysty da yhtenjyttyzytty ruavos uvves puaras, kaikkie myö nägyi, oli äijiä enämbi, migu endizes. Se kerras huomattih arvostelijat — Jevroupan kilvas 1973 Kölnas Rodnina da Zaicev ennitetäh Smirnovua da Ulanovua da suajah voiton kaikis arvostelijois da kaksitostu 6,0 -ballua kaheksastostu mahtonalazes.

Vuvven 1973 Muailman kilvois Bratisluavas rodih kummua, kudamua luistelendan histouries vähä konzu rodieu. Rodninan da Zaicevan toizen programman aigah katkei muuzikku. Jällespäi tiijustettih, ku sen piädykauti luadi čeehieläine ruadai, kudai nenga tahtoi tazata Nevvostoliitole Pragan keviän hävitändäs vuvvennu 1968. Žuk ozutti, ku pidäy jatkua progammua da puaru luisteli loppussah muuzikattah kaččojien käzipläkytyksien myödäh.

Vuvvennu 1974 Rodnina loppi Fiskul’tuuran keskusinstituutan.

Tatjana Tarasovan johtol

Irina Konstantinovna Rodnina
Irina Konstantinovna Rodnina

Vuvvekse 1974 puaran da harjaittelijan välit roittih vaigiembat, sendäh taidoluistelijat ligakuus 1974 ruvettih harjaittelemah nuorel harjaittelijal — Tatjana Tarasoval, kudai opastujienke oli yhtenarvoine, kui partn’ouru, ruavos. Tämän ližäkse Tarasova oppi tuvva programmoih enämbän taidoilmekkähytty. Vuvven 1975 Rodnina da Zaicev voitettih Muailman kilvois.

Vuvvennu 1975 Rodnina rubei kuulumah Nevvostoliiton kommunistoin partieh. Samannu vuon piettih Rodninan da Zaicevan svuad’bu, kudamas oli äijy rahvastu, kuvuamah sidä tuli Yhtysvaldoin TV.

Rodnina da Zaicev voitettih Olimpiadukižois vuvvennu 1976 da 1980, Muailman kilvois 1973—1978, Jevroupan kilvois 1973—1978, 1980.

Poliittine da valdivovallas toimindu

Irina Rodnina da Vladislav Tretjak sytytetäh olimpiuadutuldu

Rodnina oli Valdivon Duuman V—VII kučundukerähmölöin deputuatannu, ezitti Yhtenäine Ven’a -partiedu, oli tämän partien Piälimäzen nevvostoh kuulujannu.

19. heinykuudu vuvvennu 2018 iänesti eläkehijän suurendamizes[4].

Suavutukset

Rodnina on kaikis paras puarois taidoluistelijois naizis. Häi kolme kerdua oli Olimpiadukižoin voittajannu, kymmene kerdua Muailman kižoin voittajannu (1969—1978), yksitostu kerdua Jevroupan kilboin voittajannu (1969—1978, 1980), kuuzi kerdua Nevvostoliiton kilboin voittajannu (1970—1971, 1973—1975, 1977), vuozinnu 1969—1980 häi voitti joga kilvas, kudamah oli ottanuh ozua.

Pereh

  • tuattah — Konstantin Nikolajevič Rodnin (kuolluh 2000);
  • muamah — Julija Jakovlevna Rodnina (kuolluh 1991), liäkäri;
  • vahnembi sizär — Valentina Konstantinovna, inženieru-matemuatiekku;
  • enzimäine ukko (vuvves 1975, erottih. 1985) — partn’ouru sportas Aleksandr Zaicev;
    • poigah — Aleksandr Zaicev (roin. 23. tuhukuudu 1979), taidoilii-keramistu;
      • tyttövunukku — Son’a;
  • toine ukko (vuvves 1985, erottih 1992) — biznesmies, kinoprod’usseru leonid Min’kovskii. Eläy Amierikan Yhtysvallois;
    • tytär — Al’ona Min’kovskaja (roin. 1986) — žurnalistu[5].

Huomavukset

  1. 1 2 Роднина Ирина Константиновна // Большая советская энциклопедия (рус.): [в 30 т.] / под ред. А. М. Прохоров — 3-е изд. — М.: Советская энциклопедия, 1969.
  2. Irina Rodnina // Encyclopædia Britannica (англ.)
  3. Высший совет партии «Единая Россия». Kačondan päivymiäry: 29. ligakuudu 2025. Arhiviiruittu 31. oraskuudu 2020
  4. Газзаев проголосовал против повышения пенсионного возраста. Kačondan päivymiäry: 29. ligakuudu 2025. Arhiviiruittu 21. heinykuudu 2018
  5. Ирина Роднина: «Моя дочь живёт в Америке с 1990 года. Что здесь такого?» (ven.), Sports.ru. Arhiviiruittu 2 sulakuudu 2018 . Kačondan päivymiäry: 29. ligakuudu 2025.

Kirjalližus

  • Ирина Роднина. [Фотоочерк]. — М.: Физкультура и спорт, 1977. — 48 с. — (Герои Олимпийских игр).
  • Ирина Роднина. Негладкий лёд. — М.: Правда, 1978. — 64 с. — (Библиотека Огонёк).
  • Роднина И. К., Зайцев А. Г. Олимпийская орбита. — М.: Физкультура и спорт, 1984. — 302 с. — (Сердца, отданные спорту).
  • Ирина Роднина. Слеза чемпионки. — М.: Время, 2013. — 480 с. — (Диалог).

Linkat