Nikolai Dubalov
| Nikolai Dmitrijevič Dubalov | |
|---|---|
| | |
| Roindupäivy | 6. elokuudu 1930[1] |
| Kuolendupäivy | 15. oraskuudu 2002[1] (71 vuozi) |
| Kanzalližus |
|
| Toimindu | muuzikkumies |
| Palkindot da arvonimet |
Karjalan tazavallan kul'tuurualan arvostettu ruadai, Anuksenlinnan kunnivokanzalaine, Vladimir Brendojevan nimizen literatuurupalkindon laureattu |
Nikolai Dmitrijevič Dubalov (ven. Николай Дмитриевич Дубалов; 6. elokuudu 1930[1] — 15. oraskuudu 2002[1]) on anukselaine muuzikkumies, soittai, Karjalan tazavallan kul'tuurualan arvostettu ruadai, Anuksenlinnan kunnivokanzalaine (2000), Vladimir Brendojevan nimizen literatuurupalkindon laureattu (2002)[2].
Eloskerdu
Nikolai Dubalov oli roinnuhes 6. elokuudu vuvvennu 1930 karjalazes perehes. Hänen tuattah Dmitrii Andrejevič Dubalov maltoi soittua soitol, muamah Jevdokija Vasiljevna pajatti kirikön horas[3].
Nikolai Dubalov oli iče opastunnuh muuzikkudieloloih. Sit ruavos häi sai vie abuu da nevvuo Moskovan da Piiterin konservatourieloin opastajis Barahtenkos da Vaizbergas, kuduat kodvazen aigua ruattih Anuksenlinnas[3].
Dubalov 46 vuottu ruadoi muuzikkualal eri kul'tuurulaitoksis[2] . Oli nerokkahannu soittajannu. Äijän ruadoi Anuksenlinnan Karjalan koivu -rahvahan horanke. Oli sen monien pajoloin kirjuttajannu da muokkailijannu[4].
Dubalov soitti Anuksen rahvahan horas vie Ivan L'ovkinan aigua, 1950-luvun allus[3].
Nikolai Dmitrijevič ehti kaikkiele: horah dai ruadojoukkoloih, školih da päivykodiloih. Soitti tansilois kolmin čuassuloin kolme kerdua nedälis, soitti pajo- da tansijoukkolois. Ymbäri vuvven ajeli agitbriguadanke piirii myöte.Anuksen kanzalline muzei
Nikolai Dubalov propagandiiruičči karjalan kieldy da karjalastu pajuo. Kiändi karjalan kielele ven'ankielizii runoloi, sit iče rubei kirjuttamah niilöi. Häi kirjutti pajoloi karjalan, suomen da ven'an kielel, äijät niilöis oli kirjutettu peittonimel libo sanottu rahvahan pajoloikse, ku ei suannuh silloi olla nenga, ku horal oldas yhten kirjuttajan kirjutettuu pajuo[3].
Vuvvennu 1995 päivänvalgien nägi Dubalovan karjalazien pajoloin kogomus "Anusrandaine". Sama nimi oli pajojoukolgi, kudaman ohjuajannu kahtentostu vuvven aigah oli Dubalov[3].
Pereh
Sizär Zoja Autio (neisugunimi Dubalova), hätken aigua, vuvves 1970, oli Anuksen Karjalan koivu -rahvahan horan ohjuajannu; ruadoi sie yhtes vellenke[3].
Palkindot da arvonimet
- Nevvostoliiton Säveldäjien liiton kunnivokirjaine;
- Karjalan tazavallan kul'tuurualan arvostettu ruadai;
- Leninan nuorižoliiton palkindon laureattu;
- Anuksenlinnan kunnivokanzalaine (2000)[5];
- Vladimir Brendojevan nimizen literatuurupalkindon enzimäine laureattu (2002).
Huomavukset
- ↑ 1 2 3 4 https://biblioteka-olon.karelia.ru/kraevedenie/pochetnie_grazhdane_g_olontsa/
- ↑ 1 2 Почетные граждане г. Олонца (рус.). Kačondan päivymiäry: 14. elokuudu 2025.
- ↑ 1 2 3 4 5 6 Nadežda Mičurova. Hänen karjalaine syväin pajosiivil lendi // Oma Mua. — 2025. — 6. elokuudu (№ 30).
- ↑ Олонецкий народный хор «Karjalan koivu» («Карельская берёза») (к 75-летию со дня создания) (рус.). Национальная библиотека Республики Карелия. Kačondan päivymiäry: 14. elokuudu 2025.
- ↑ Календарь знаменательных дат (рус.). Национальная библиотека Республики Карелия. Kačondan päivymiäry: 14. elokuudu 2025.
Kirjalližus
- Понуровский А. В. Хронология истории Олонецкого района Республики Карелия. Основные даты и события истории. — Петрозаводск: Изд-во ПетрГУ, 2013. — 140 с.